Postoje nove šanse da je vaš šef pametniji nego što mislite, otkrivaju nova istraživanja.
Kako bi opovrgli stereotip da su šefovi hladni i kompetentni, mnogi menadžeri pokušavaju naići na što dublji način kako bi se učinili „toplijima“zaposlenima koji rade za njih, pokazalo je istraživanje nedavno objavljeno u časopisu Journal of Experimental and Social Psychology.
Međutim, nisu jedini koji su promijenili svoje ponašanje u uredu. Zaposlenici također pomalo djeluju kako bi opovrgli stereotipe koji se drže o njima skrivajući vlastitu toplinu u pokušaju da ih šef smatra pametnijim.
"Radeći to, ljudi bi zapravo mogli razgovarati jedan o drugome, čineći ljude nespretnim nerazumijevanjem", kaže u izjavi vodeća autorica studije, Jillian Swencionis, doktorska kandidatkinja iz psihologije i socijalne politike na Sveučilištu Princeton. "Naša otkrića ilustriraju koliko zapravo neinvazivna percipirana nejednakost i socijalna hijerarhija utječu na međuljudske odnose i susrete na radnom mjestu."
Za ovu studiju, istraživači su proveli nekoliko eksperimenata sa između 150 i 200 sudionika u svakom. U prvom eksperimentu, sudionicima je rečeno da razmisle o tome kako izgleda kad rade s ljudima u različitim odjelima njihove tvrtke. Svakom sudioniku nasumično je dodijeljen partner koji je ili u položaju s višim rangom, nižeg ranga ili u istom položaju. Od njih se tražilo da opišu kako misle da će suradnja ići i da ocijene koliko žele da njihov partner zna određene osobine o sebi. Istraživači su uključili 20 osobina, od kojih je polovina prenosila kompetencije, poput "ambicioznih" ili "sposobnih", dok je druga polovica prenosila toplinu, poput "obzirnih" ili "velikodušnih".
Istraživači su otkrili da su viši rangirani zaposlenici smanjili svoju vještinu da budu topliji za zaposlenike nižeg ranga, dok su radnici nižeg ranga omalovažili toplinu u nastojanju da se što više ugledaju. [Pogledajte povezanu priču:
U drugom pokusu, sudionici su ponovo nasumično zamišljeni da zamisle da su u paru s nadglednikom ili podređenom i zamoljeni su da odaberu osobine (iste iz prethodnog eksperimenta) koje bi željeli podijeliti sa svojim partnerom. Ovog puta sudionici su dobili detalje o tome koliko je njihov partner bio na radnom mjestu kao način da vide što će učiniti s ovim dodatnim informacijama.
"Kad se ljudi igraju glupo ili se pretvaraju da nisu neprijateljski raspoloženi, rade li to kako bi potvrdili stereotipe o sebi ili se jednostavno trude biti poput druge osobe?" Rekao je Swencionis.
Autori studije otkrili su da sudionici pokušavaju oboje opovrgnuti uočene stereotipe o sebi i odgovaraju onima svojih partnera.
"Pokušavaju premostiti taj jaz između onoga što ljudi niskog statusa i visokog statusa stereotipiziraju", rekla je Susan Fiske, koautorica studije i profesorica iz Princetona. "Dio premošćavanja tog jaza nije tako, a dio se približava onome što je druga osoba."
U završnom eksperimentu, sudionici su zamoljeni da ocijene kako percipiraju svog partnera i kako misle da ih njihov partner percipira, nastojeći utvrditi jesu li osobeni ciljevi oblikovali interakciju.
Rezultati su pokazali da su supervizori zabrinuti zbog stereotipa kao hladnog i kompetentnog te su stoga umanjili njihove sposobnosti, dok su zaposlenici nižeg statusa bili usredotočeni na to kako mogu više nalikovati svojim nadzornicima.
"Sve naše studije pokazuju ovaj jasan obrazac u kojem su ljudi neugodni zbog podjele statusa zbog načina na koji su stereotipizirani ili percipirani", rekla je Fiske. "Kao rezultat, predstavljaju se na različite načine."
